Redovito parnično suđenje u kanonskome pravu odvija se kroz 5 različitih faza:
- Uvođenje parnice obuhvaća podnošenje »tužbe« i utvrđivanje spornoga predmeta; utvrđivanje spora. U uvodnoj fazi ili prije nego što započne istraživanje parnice, sudac treba izvršiti tri stvari koje se odnose na: 1) prihvaćanje tužbe; 2) poziv tužene stranke; 3) utvrđivanje spornoga predmeta.
Riječ je o veoma važnim stvarima kojima se uspostavlja postupnički odnos između stranaka i suca, određuje predmet spora koji treba riješiti u postupku. Osim toga, te tri stvari su pretpostavka urednoga i uspješnoga istraživanja, a potom i rasprave i rješavanja parnice. Zbog toga, ako se one ne izvrše ili ako se ne izvrše ispravno, mogu utjecati ne samo na valjanost spisa, nego i same presude.
- Istražna faza parnice (preslušanje stranaka) i dokazna faza parnice, u kojoj parnične stranke podnose svoje dokaze (dokumenti, svjedočanstva, nalazi, itd.) i rješavaju uzgredne sporove koji bi se eventualno mogli pojaviti. Ta se faza završava sa zaključenjem dokaznoga postupka.
- Raspravna faza, posvećena raspravi, u kojoj stranke u parnici podnose svoje obrane i svoje replike, kojima se dodaju primjedbe i replike branitelja veze i promicatelja pravde, kad god oni sudjeluju u suđenju. Ako je rasprava parnice obavljena napismeno, sudac može odrediti da se pred sudom koji zasjeda održi kratka usmena rasprava da bi se rasvijetlila neka pitanja.
- Odlučujuća faza, u kojoj sudac izriče presudu koja rješava parnicu u prvome stupnju.
- Izvršna faza, u kojoj se presuda uistinu primjenjuje u prilog pobjedničke stranke. Izvršenju presude se pristupa nakon pravomoćne, tj. izvršene presude.Redoviti parnični postupak primjenjuje se kod parnica o ništavosti ženidbe (kann. 1671-1691).
